U srednjem vijeku, Zadar je bio sa svih strana omeđem visokim bedemima, a glavni ulaz u grad bila su Kopnena vrata, u lučici Foša. Izgrađena su 1543. godine, a projektirao ih je slavni mletački arhitekt Michele Sanmicheli. Glavni vojni inženjer, Sanmicheli, upućen je u Zadar 5. svibnja 1537., sa zadaćom da između grada i Varoša, prokopa novi kanal od mora do luke, te na obje strane kanala podigne bastione, a među njima sagradi bedem.
Tako je nastala slikovita, pomalo mistična lučica Foša, a Kopnena vrata, odmah su ocijenjena kao iznimno raskošna. U stoljećima kasnije, ovo remek djelo renesansne arhitekture, postaje jedno od najljepših spomenika iz doba mletačke vladavine u Dalmaciji.
Kopnena vrata, uzdignuta visoko iznad razine mora, ulijevala su strahopoštovanje svakom tko je prilazio, a prići se moglo samo dugim mostom preko Foše, na koji su se od glavnih vrata, spuštala dva pokretna mosta. Nakon prijelaza preko mostova, trebalo je još proći i kroz ulaznu građevinu, duboku čak 8,4 metara. Godine 1566., u Zadar stiže i vojni zapovjednik Sforza Pallavicini, sa zadatkom izgradnje snažnijih utvrda, pa grad dobiva novi povijesni obris.
Navigacijske karte, atlasi, itinerari, sve europske knjige o vještini ratovanja i obrane , tristo su godina predočavali Zadar kao neosvojiv grad – utvrdu. Kopnena vrata, jedini ulaz u grad, prestala su se zatvarati 14. prosinca 1868. godine.
Na ključnom kamenu luka središnjeg otvora na vratima, isklesan je lik Svetog Krševana na konju, zaštitnika grada Zadra, a nad njim je monumentalni lav Svetog Marka, grb Mletačke Republike. Sa strane se nalaze natpisi s posvetom i grbovi gradskog kneza i gradskog kapetana, za čije su uprave vrata podignuta. Mletački arhitekt Sanmicheli pohodio je prostore Kneževe palače, i osim druženja, dogovora, sastanaka i razgovora s knezom, susretao se i s njegovim najbližim suradnicima. Izravni izvršitelji kneževih odredbi i vladinih uputa, bili su knežev pomoćnik (socius, miles, comilito, cavalerio), i blagajnik (camer- arius, camerlengo). Knežev pomoćnik je nadzirao mjere, utege, gostioničarsko posuđe i izvoz soli, a brinuo se i o izvršenju sudskih presuda.
Blagajnik je vodio općinsku blagajnu (camera commu- nis), od 16. stoljeća poznate i kao Fiskalna komora (camera fiscalis). Prigodom preuzimanja službe, dobivao je uputstva koja su sadržavala njihova prava i dužnosti. Blagajnik je neposredno bio podložan knezu, te je po njegovu nalogu obavljao isplate vojnoj posadi, gradskim službenicima, i osobama, kojima je Venecija davala pomoć. Osnovna zadaća bila mu je uredno ubirati razne namete i voditi blagajničke dnevnike.
Iz gradske blagajne trebalo je isplatiti i vrhunske majstore, koji su, u velebnom zdanju Kneževe palače, imali poprilično posla, ne samo pri gradnji, već i kasnije, u popravcima i dodatnim dekoracijama. Zadarski majstori i graditelji, bili su cijenjeni i izvan svog zavičaja, pa su najbolji među njima pozivani od Kopra do Dubrovika, kako bi i tamo pokazali svoja stečena umijeća.
U 14. i 15. stoljeću, stotine majstora radilo je u Zadru na gradnji i uređenju crkava i palača, a u to doba djeluju u gradu i brojne graditeljsko – klesarske radionice, u kojima su učili zanat. Kroz stoljeća, Zadar je bio i jako glagoljaško uporište, a u to vrijeme, zadarskih majstorskih škola, Zadar postaje i Sveučilišno središte.
Izvor fotografija i teksta: Knjižica priča - ZABORAVLJENI ZADAR*
Autori:Ana Dobrović i Abdulah Seferović
Stručni suradnik: Vladimir Alavanja
Fotografije: Narodni muzej Zadar
*Knjižica priča izrađena je u sklopu projekta "Obnova i turistička valorizacija kulturno povijesnog kompleksa Kneževe palače" sufinanciranog u sklopu operativnog programa "Regionalna konkurentnost".
